
Italija je 17. septembra 2025. godine postala prva članica Evropske unije koja je usvojila sveobuhvatan nacionalni zakon o veštačkoj inteligenciji. Zakon broj 132/2025 stupio je na snagu 10. oktobra 2025. godine.
Zakon je usklađen sa EU Aktom o veštačkoj inteligenciji (Uredba 2024/1689), ali postavlja dodatne nacionalne odredbe. Osnovna načela uključuju:
Zdravstvo: AI može podržavati dijagnozu i lečenje, ali medicinski profesionalci moraju donositi konačne odluke. Pacijenti moraju biti obavešteni o korišćenju AI tehnologija.
Zapošljavanje: Poslodavci moraju informisati zaposlene o korišćenju AI sistema i obezbediti odgovarajuću obuku. Osniva se Nacionalna opservatorija za praćenje uticaja AI na zapošljavanje.
Pravosuđe: AI može funkcionisati samo kao alat podrške i ne može zameniti procenu i donošenje odluka sudija.
Maloletnici: Roditelji moraju dati saglasnost za pristup AI tehnologijama za decu mlađu od 14 godina, dok maloletnici između 14 i 18 godina mogu dati sopstvenu saglasnost.
Autorska prava: Zakon štiti dela stvorena uz pomoć AI sistema pod uslovom da su rezultat „intelektualnog rada“ ljudskog autora.
Krivične kazne: Uvodi se novo krivično delo za nezakonito širenje sadržaja generisanog AI-jem (kao što su „deepfakes“), sa zatvorskim kaznama od jedne do pet godina.
Investicije: Do 1 milijarde evra je izdvojeno za podršku kompanijama u AI, sajber bezbednosti, kvantnim tehnologijama i telekomunikacijama.
Italija je postavila presedan kao prva članica EU koja je donela nacionalni zakon o AI, pokazujući proaktivan pristup u regulisanju tehnologije pre nego što postane problem.
To je značajan potez jer mnoge zemlje još uvek razmišljaju kako da pristupe AI regulaciji. Zakon jasno stavlja čoveka u centar – AI je alat, ne zamena za ljudsku procenu.
Ovo je posebno važno u osetljivim oblastima kao što su zdravstvo, pravosuđe i zapošljavanje, gde konačne odluke moraju ostati u rukama ljudi.
Italija je uspela da pronađe ravnotežu: s jedne strane ulaže 1 milijardu evra u AI industriju i podržava inovacije, a s druge strane postavlja jasne etičke granice i štiti građane od zloupotrebe.
Ovo pokazuje da regulacija ne mora ugušiti tehnološki razvoj. Za razliku od mnogih propisa koji ostaju na papiru, italijanski zakon uvodi konkretne krivične kazne (1-5 godina zatvora za ’deepfake’ zloupotrebe), jasne obaveze informisanja, i specifična pravila za različite sektore.
To dakle čini zakon primenljivim i efikasnim. Srbija i druge zemlje na Balkanu mogu učiti iz italijanskog iskustva. Zakon pokazuje kako se može regulisati AI na nacionalnom nivou dok se ostaje usklađen sa EU standardima, što je posebno relevantno za zemlje u procesu evropskih integracija.
Posebna pažnja posvećena je zaštiti maloletnika (potrebna saglasnost roditelja za decu ispod 14 godina) i sprečavanju diskriminacije, što pokazuje da tehnološki napredak ne sme ići na štetu osnovnih ljudskih prava.
Ovaj zakon šalje jasnu poruku: AI revolucija mora biti odgovorna. Transparentnost, ljudski nadzor, zaštita podataka i etika nisu prepreke inovacijama – oni su njihov temelj. Italija pokazuje da je moguće biti tehnološki napredna zemlja koja istovremeno štiti svoje građane.
Da zaključimo, italijanski AI zakon predstavlja pragmatičan i ljudski pristup regulaciji tehnologije koja će definisati budućnost. To je primer kako zakoni mogu ići u korak sa brzim tehnološkim promenama, ne gubeći iz vida ono što je najvažnije – dobrobit ljudi.