|

EOR i lokalni partner u Srbiji: Kako strane kompanije mogu legalno da angažuju tim bez osnivanja firme?

EOR

Kada strana kompanija želi da angažuje ljude u Srbiji, ali ne želi odmah da osnuje lokalno društvo, obično traži model koji omogućava brz ulazak na tržište, pravnu sigurnost i razumnu administraciju. U toj situaciji se najčešće razmatraju dve opcije: Employer of Record, poznat kao EOR, i saradnja sa lokalnim partnerom koji preuzima deo ili većinu formalnih obaveza povezanih sa zapošljavanjem.

Na prvi pogled, ove opcije deluju slično jer obe omogućavaju da strani naručilac rada koristi kapacitet ljudi u Srbiji bez neposrednog zapošljavanja kroz sopstveno lokalno pravno lice. Ipak, razlika između njih je važna, jer utiče na nivo kontrole, raspodelu odgovornosti, radnopravni rizik, poresku izloženost i ukupne troškove poslovanja.

Employer of Record je model u kojem lokalni pružalac usluge formalno zapošljava radnika u Srbiji u svoje ime, dok strana kompanija upravlja svakodnevnim radom te osobe, njenim ciljevima, zadacima i učinkom. U tom aranžmanu EOR je pravni poslodavac, pa na sebe preuzima zaključivanje ugovora o radu, obračun zarada, poreska zadržavanja, doprinose, prijave i odjave, kao i opštu usklađenost sa lokalnim radnim pravilima.

Za stranu kompaniju ovo je često najbrži način da zaposli ljude u Srbiji bez otvaranja ćerke firme ili ogranka. Model je naročito privlačan kada se tržište tek testira, kada se zapošljava mali broj ljudi, kada je potreban brz početak rada ili kada kompanija želi da smanji rizik od grešaka u lokalnom radnom i poreskom okviru.

U praksi, strani klijent obično dobija jedinstvenu mesečnu fakturu koja obuhvata bruto trošak rada, doprinose, administraciju i naknadu EOR provajdera. To pojednostavljuje internu organizaciju, ali povećava cenu u odnosu na model u kojem kompanija sama ima lokalnu strukturu i direktno upravlja zapošljavanjem.

Pojam lokalni partner u Srbiji može obuhvatiti više različitih modela, pa je važno precizno definisati o kakvoj se saradnji radi. U užem smislu, lokalni partner može biti domaća kompanija koja zapošljava ljude i zatim ih angažuje na projektima stranog klijenta, dok u širem smislu može biti HR, payroll ili consulting partner koji ne zapošljava radnike nužno u svoje ime, već pomaže u organizaciji lokalne operacije.

U odnosu na klasičan EOR, lokalni partner model često je fleksibilniji u komercijalnom smislu, ali može biti i manje standardizovan. To znači da kvalitet strukture zavisi od toga kako su ugovoreni odgovornost, kontrola rada, zaštita poverljivih informacija, intelektualna svojina, prestanak saradnje i usklađenost sa srpskim radnim propisima.

Drugim rečima, EOR je obično jasno definisan kao usluga gde treća strana postaje formalni poslodavac, dok lokalni partner može biti širi poslovni aranžman koji nekad liči na outsourcing, nekad na kadrovsko posredovanje, a nekad na kombinaciju administrativne podrške i operativnog angažmana. Upravo zbog te širine, lokalni partner može ponuditi više prilagođavanja, ali traži pažljiviju pravnu analizu pre potpisivanja bilo kog ugovora.

Najveća prednost EOR modela u Srbiji jeste brzina. Strana kompanija može da angažuje zaposlene bez osnivanja lokalnog pravnog lica, a lokalni provajder preuzima ugovore o radu, obračun zarada, poreze, doprinose i deo svakodnevne administracije. To je posebno korisno kada kompanija želi da proveri tržište, otvori mali tim ili angažuje specijalizovane profile bez dugog procesa uspostavljanja lokalnog poslovanja.

Druga prednost je smanjenje dela regulatornog rizika. Pošto lokalni provajder poznaje domaći sistem, verovatnoća proceduralnih grešaka u vezi sa radnim odnosom, prijavama i lokalnim obavezama može biti niža nego kada strana kompanija pokušava da sve organizuje sama bez prisustva u Srbiji.

Treća prednost odnosi se na operativnu jednostavnost. Umesto formiranja internog pravnog, HR i payroll okvira za jednu zemlju, kompanija koristi gotovu infrastrukturu i fokusira se na upravljanje učinkom i poslovnim rezultatima tima.

Najveće ograničenje EOR modela je cena. Pored pune cene rada zaposlenog, strana kompanija plaća i uslužnu naknadu provajderu, pa je takav model često skuplji od direktnog zapošljavanja kroz sopstvenu lokalnu firmu kada tim postane veći i dugoročniji.

Drugo ograničenje je to što se deo formalne kontrole nalazi kod treće strane. Iako strani klijent i dalje vodi svakodnevni rad, formalni aspekti zaposlenja, ugovorne izmene, onboardovanje, offboardovanje i deo HR procesa zavise od saradnje sa provajderom.

Treće pitanje odnosi se na stratešku održivost. Ako kompanija planira stabilno prisustvo, veći broj zaposlenih, sopstvenu kancelariju i snažnije lokalno upravljanje, EOR često postaje prelazno, a ne trajno rešenje.

Lokalni partner može biti bolja opcija kada je potreban širi paket usluga od čistog formalnog zapošljavanja. Na primer, ako je kompaniji potrebna pomoć oko regrutacije, administracije, lokalne poslovne koordinacije, odnosa sa dobavljačima ili specifičnih operativnih zadataka, partner sa širim mandatom može biti korisniji od standardnog EOR aranžmana.

Takav model takođe može biti praktičan kada se radi o projektnom prisustvu, manjim timovima ili situacijama u kojima strana kompanija želi lokalni oslonac, ali još ne zna da li će razviti sopstvenu trajnu strukturu. Međutim, upravo zato što lokalni partner model nije uvek isto pravno definisan kao EOR, neophodno je posebno proveriti da li su odnosi sa ljudima, tokovi odgovornosti i prava intelektualne svojine jasno uređeni.

ElementEORLokalni partner
Formalni poslodavacTreća strana je pravni poslodavac zaposlenog.Zavisi od modela; nekad partner zapošljava ljude, a nekad pruža samo podršku.
Brzina ulaskaVrlo visoka, jer nema potrebe za osnivanjem lokalne firme.Može biti visoka, ali zavisi od strukture aranžmana.
UsklađenostObično standardizovana i oslonjena na infrastrukturu provajdera.Zavisi od kvaliteta partnera i ugovorne postavke.
KontrolaOperativna kontrola ostaje kod klijenta, formalni HR deo kod EOR-a.Može biti fleksibilnija, ali i manje jasno podeljena.
TrošakViši zbog servisne naknade.Varira; nekad povoljniji, nekad skuplji zbog širih usluga.
Dugoročna održivostDobar za ulazak i tranziciju, manje efikasan za veliko trajno prisustvo.Dobar za specifične situacije, ali traži detaljno ugovorno uređenje.

Pravi izbor zavisi od toga šta kompanija zapravo želi da postigne u Srbiji. Ako je cilj brzo i uredno zapošljavanje malog ili srednjeg tima bez osnivanja firme, EOR je često najjednostavnije rešenje jer kombinuje brzinu i relativno visok nivo usklađenosti.

Ako je cilj šira lokalna podrška, fleksibilnije komercijalno postavljanje ili projektni aranžman sa više operativnih elemenata, lokalni partner može imati više smisla. U tom slučaju presudni nisu samo cena i brzina, već i kvalitet ugovora, raspodela odgovornosti i mogućnost da se poslovni model kasnije bez problema transformiše u sopstveno lokalno prisustvo.

Za kompanije koje dugoročno planiraju rast u Srbiji, oba modela mogu biti korisna kao prelazna faza. Međutim, što je tim veći, prisustvo trajnije i upravljanje intenzivnije, to postaje važnije razmotriti i sopstvenu lokalnu pravnu strukturu umesto trajnog oslanjanja na posredni model.

Potreban vam je pravni savet?

Za više pravnih informacija zapratite nas na:

Poslednji tekstovi