DLC (Downloadable Content) je dodatni sadržaj za video igru dostupan za preuzimanje, obično uz dodatnu naplatu. Umesto da primu kompletan igru za $60, igrači mogu prvo kupiti bazičnu igru za $40, a onda kupiti dodatne DLC pakete kao što su nove missions, karakteri, ili mode.

Istorijski, video igre su dolazile kao kompletan proizvod – svi sadržaj je bio na diska. Međutim, sa rastom interneta, izdavači (publishers) su počeli da broje igre sa osnovnim sadržajem, i onda prodaju dodatne sadržaje kao DLC. To je postao mainstream Business model.

Primeri DLC-a: (1) Expansion packs – velike DLC sa novim misiјama (recimo, Fallout DLC sa novim regijama); (2) Cosmetics – samo vizuelni dodatci bez uticaja na gameplay (recimo, nove kožu za karaktere); (3) Multiplayer content – nove mape za online igranje; (4) Season Pass – pakovanje više DLC-eva sa popustom.

Prednosti DLC za издavače: (1) Dodatni prihod – prodaja DLC-eva posle lansiranja igre; (2) Duža životnost – igra ostaje aktivna mesecima/godinama sa DLC releases; (3) Zadržavanje korisnika – igrači se vraćaju da kupuju DLC; (4) Lakša ažuriranja – DLC dozvoljava specifične ažuriranja bez re-launch-a igre.

Međutim, DLC ima i kritiku: (1) Pay-to-win – neki igrači osećaju da je sadržaj koji bi trebalo biti u bazičnoj igri sada posebno plaćan; (2) Fragmentacija igrača – oni koji kupuju DLC imaju drugačije iskustvo nego oni koji ne; (3) „Loot boxes“ – neki DLC kombinuje sa kockanjem-sličnim mehanizmama; (4) Etika – pitanja da li je fer što se proda nepotpuna igra.

Za startape koji razvijaju igre: DLC je legitimni Business model ako je bazična igra kompletna i vredi cene, i DLC je zaista dodatak, ne esencijalni deo.