Know-how je tehnička i poslovna znanja sa komercijalnom vrednošću, obično čuvana kao poslovna tajna radi zaštite od konkurencije. Za razliku od patenata ili žigova koje trebalo registrovati, know-how se štiti samo čuvanjem tajnog.

Primeri know-how-a: (1) Recepti – Coca-Cola čuva recept za Coca kao know-how; (2) Algoritmi – Netflix koristi proprietarni algoritmi za rekomendaciju; (3) Procesi – kako se proizvod pravi, koji su koraci, koji su najkritičniji; (4) Poslovne taktike – kako se dele odgovori, kako se radi sa klijentima; (5) Source code – interna arhitektura softvera.

Praktičan primer: Startup ima algoritam koji predviđa da li će korisnik biti skeptičan ili zadovoljan sa proizvod. Umesto da patent-uje algoritam (što bi trebalo 2-3 godine i novac), oni ga čuvaju kao know-how – samo nekoliko ključnih inženjera zna kako funkcioniše.

Prednosti know-how-a: (1) Brzina – znanja se koristi odmah, bez čekanja za patent; (2) Zauvek – dok je tajno, zaštitno je zauvek; (3) Jednostavnost – nema potrebe za registracijom; (4) Konkurentska prednost – ako konkurent ne zna secret, ne može ga kopirati.

Međutim, know-how ima probleme: (1) Nema правне zaštite – ako neko prosledi tajno, legal zaštita je slaba; (2) Rizik od propuštanja – samo jedan zaposlenik koji ide drugom startapu može sve izazvati; (3) Teško transferuju – ako startap želi da se uvek, know-how je teško da se prodaje; (4) Ne štiti ime – znanja može biti ukradena bez da se zna ko je kriv.

Za startape: Čuvaj know-how pod strogim NDA. Ograniči pristup samo ključnim osobama.