Publisher-developer ugovor je ugovor između game developera i publisher-a (izdavača) koji reguliše finansiranje, distribuciju, marketing i profit sharing od video igre. Umesto da developer distribuira igru sam (što je skupo), publisher se bavi distribucijom a developer se bavi razvojem.

Praktičan primer: Studio je razviio video igru. Studio je mala, nema novca za marketing i distribuciju. Publisher je velika kompanija sa novcem. Publisher predlaže ugovor: „Mi ćemo dati $10 miliona za development, marketing, i publikacija. Zauzvrat, ćemo prikupiti 50% od prodaje. Preostale 50% ide tebi.“

Komponente ugovora: (1) Finansijskog – koliko novca daje publisher, u kakvim fazama; (2) Marketing – publisher će raditi marketing, koliko novca; (3) Distribution – publisher regulira distribuciju na Steam, console-ima, itd; (4) Profit share – kako se deli prihod; (5) Royalties – ako developer napravi novu igru sa istim IP, šta je dogovoreno.

Prednosti za developer: (1) Novac – developer dobija inicijalni novac za development; (2) Marketing – publisher bavi se marketing-om što je skupo; (3) Distribucija – publisher ima relacije sa distributerima; (4) Rizik deljenje – ako igra ne proda, publisher je prikupio većinu rizika.

Međutim, developer ima problema: (1) Kontrola – publisher može zahtevati da se igra pravi na određeni način; (2) Profit – developer dobija samo deo prihoda; (3) IP prava – često publisher poseduje IP, ne developer; (4) Terminacija – ako igra nije dobra, publisher može raskinuti ugovor.

Za startape: Publisher-developer ugovore su standardni u industriji. Budi pažljiv sa profit share i IP ownership.